Ivan Čolović rodio se 1938. u Beogradu. Diplomirao je i magistrirao na Filološkom, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Preveo je desetak knjiga s francuskog jezika, od kojih se izdvajaju djela Rolanda Barthesa i Georgesa Bataillea. Godine 1971. osnovao je Biblioteku XX vek, u kojoj je uredio i objavio preko 200 naslova iz područja antropologije, etnologije, sociolingvistike, filozofije... Biblioteka ima kultni status, između ostaloga, stoga što su u njoj mnogi utjecajni autori/ice prevedeni po prvi put na neki od južnoslavenskih jezika.
Čolović je jedan od najvažnijih srpskih antropologa čiji rad ima izniman utjecaj na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Objavio je velik broj knjiga i članaka s područja političke antropologije, književnosti, etnologije, etnolingvistike, teorije kulture... Najvažnije knjige: Književnost na groblju: zbirka novih epitafa, Divlja književnost: etnolingvističko proučavanje paraliterature, Erotizam i književnost: ogledi o Markizu de Sadu i francuskoj erotskoj književnosti, Bordel ratnika: folklor, politika i rat, Politika simbola: ogledi o političkoj antropologiji, Etno: priče o muzici sveta na Internetu, Vesti iz kulture, Balkan - teror kulture: ogledi o političkoj antroplogiji.

www.bibliotekaxxvek.com

Italo Calvino rodio se 1923. u Santiago de Las Vegas na Kubi. S roditeljima se ubrzo preselio u Italiju i djetinjstvo proveo u Sanremu. Počeo je objavljivati 1947. godine. Jedan je od najvažniji talijanskih književnika u čijim se bogatom opusu prelamaju mnoge pripovjedačke tehnike i poetičke tendencije, poput postmodernog ludizma, fantastike i sl. Dugo godina surađivao je s izdavačkom kućom Einaudi, a bavio se i predavanjem i teorijskim promišljanjem književnosti. Umro je 1985. u Sieni. Najpoznatija djela: Nepostojeći vitez, Naši preci, Kozmikomike, Te s nulom, Sjećanje svijeta i ostale kozmikomike, Nevidljivi gradovi, Ako jedne zimske noći neki putnik, Dvorac ukrštenih sudbina, Palomar, Zbirka pijeska. Posthumno su objavljena njegova Američka predavanja i druga pripovjedna djela.

Tove Marika Jansson rođena je 1914. u Helsinkiju. Umjetničke škole pohađala je u Helsinkiju, Stockholmu i Parizu. Karijeru je započela kao slikarica, a nastavila kao autorica ilustriranih knjiga i stripova za djecu, da bi početkom šezdesetih počela pisati prozu za odrasle. Krajem 1945. nastala je prva iz serije knjiga o Moominima – Moomini i velika poplava – s osebujnim likovima koji će kasnije postati poznati diljem svijeta i dospjeti na treće mjesto popisa najprevođenijih finskih djela u svijetu, nakon Kalevale i romana Mike Waltarija.
Tove Jansson je pisala na švedskome jeziku i objavila desetak proznih knjiga od kojih su najpoznatije Knjiga o ljetu i Kiparova kći. Zalagala se za jednostavnost u životu i u umjetnosti, a moto koji je u mladosti ugravirala u ex libris pečat glasio je labora et amare. Umrla je 2001. u Helsinkiju.

Robert Muchembled rodio se 1944. godine u Liévinu u Francuskoj. Jedan je od najpoznatijih suvremenih francuskih povjesničara, profesor nove povijesti na Univerzitetu Paris-Nord i gostujući predavač na nekoliko američkih sveučilišta. Područja njegova interesa su srednjovjekovlje i renesansa, građanska kultura, povijest kriminala i seksualnosti, a posebno su važna njegova istraživanja fenomena vještica. Knjige su mu prevedene na više svjetskih jezika. Najvažnija djela: Izum modernog čovjeka, Povijest velikog Pariza, Društvo, kulture i mentaliteti u modernoj Francuskoj od 16. do 18. stoljeća, Pučka kultura i kultura elita u modernoj Francuskoj od 15. do 18. stoljeća, Vještica na selu, od 15. do 18. stoljeće, Orgazam i Zapad – jedna priča o užitku od 16. stoljeća do naših dana,Ženske strasti, Povijest nasilja.

Caroline Lamarche rođena je 1955. u Liègu. Školovala se u Francuskoj, a danas živi u Flandriji. Početkom devedesetih objavljuje prvu knjigu, zbirku pjesama Crveno stablo. Slijede romani: Dan napuštenog psa, Noć poslijepodne, Medvjed, Pisma iz hladne zemlje, Bilježnice provincijske podložnice te zbirka pripovjedaka Imam sto godina. Njezina radiodrama Drugi jezik nagrađena je nagradom Prix SACD 2003.

Cees Nooteboom rođen je 1933. u Den Haagu. Jedan je od najpoznatijih i najprevođenijih nizozemskih autora. Za roman Priča koja slijedi dobio je 1991. europsku književnu nagradu Aristeion, i time se uvrstio u red najvažnijih suvremenih europskih pisaca. Ostala djela: romani i pripovjetke: Filip i ostali, Mokusei!, Rituali, Izgubljeni raj, Hotel Nooteboom..., putopisi: Jedna noć u Tunisu, Jedna večer u Isahanu, Put u Santiago..., eseji: Kako biti Europljanin?

www.ceesnooteboom.com
www.complete-review.com/authors/nootebmc.htm

Isabel Fonseca školovala se na sveučilištima Columbia i Oxford. Radila je kao pomoćnica urednika Times Literary Supplementa i pisala za velik broj raznih publikacija, između ostalih i The Independent, Vogue, The Nation i The Wall Street Journal. Živi u Londonu.

Klasik engleske književnosti

Rođen je 1926. u mjestu Leigh-on-Sea u pokrajini Essex. Završio je studij francuskog jezika i književnosti na sveučilištu Oxford, radio kao profesor engleskog jezika u Poitiersu, na grčkom otoku Spetsai i naposljetku na St. Godric's College u Londonu. Umro je 2005. Najvažnija djela: romani Kolekcionar, Mag, Ženska francuskog poručnika, Daniel Martin, Mušica…, prozna zbirka Kula od ebanovine, te nekoliko knjiga eseja, kritika i putopisa. Na hrvatskom jeziku dosad su objavljene njegove knjige Ženska francuskog poručnika i Kula od ebanovine, koje je – kao i Kolekcionara – prevela Nada Šoljan.

www.fowlesbooks.com

Julio Cortázar, klasik hispanoameričke književnosti. Rođen je 1914. u Bruxellesu. Završio je učiteljsku školu u Buenos Airesu i potom studirao književnost na filozofskom fakultetu. Godine 1938. pod pseudonimom Julio Denis objavio je u skromnoj nakladi knjižicu soneta pod naslovom Prisutnost. Kao zaljubljenik u jazz, u mladosti je godinama svirao trubu. Godine 1944. prihvatio je mjesto predavača europske književnosti na sveučilištima u Mendozi i Cuyu. No već nekoliko mjeseci poslije, kad je Perón pobijedio na izborima, kao ljuti protivnik peronizma dao je otkaz na fakultetu "kako se ne bi morao podrediti".
Zaposlio se u Komori knjige u Buenos Airesu, gdje je nastavio pisati pripovijetke. Prvu knjigu pripovijedaka, Kraljeve, objavio je tek u svojoj tridesetsedmoj godini. Godine 1948. stekao je status službenog prevoditelja UN-a s engleskoga i francuskoga. Tri godine poslije, dobivši stipendiju francuske vlade za studij, konačno se nastanio u Parizu.  Umro je 1984.
Važnija su mu djela: Zvjerinjak, Tajno oružje, Nagrade, Školice, Progonitelj i druge priče, 62. model za sastavljanje, Poeme i meope, Manuelova knjiga...

Wikipedia

Matthieu Ricard rodio se 1946. u Parizu. Kao doktor molekularne biologije radio je na Pasterovu institutu. Godine 1967. prvi je put bio u Indiju, nekoliko godina kasnije napustio je znanstvenu karijeru, preselio se na Himalaju i postao budistički redovnik. Živi u Nepalu, bavi se i fotografijom i prevođenjem (dugogodišnji je prevoditelj Dalaj lame) te vodi niz znanstvenih i humanističkih projekata. Napisao je nekoliko knjiga o budizmu, meditaciji i Tibetu te sudjelovao u znanstvenim istraživanjima o učincima meditacije na mozak u suradnji s američkim znanstvenicima. Najpoznatije knjige: Sreća, Himalajski budizam, Kvantum i Logos, Duh Tibeta, život i svijet Khyentsea Rinpochea.

Nenad Popović, rodio se 1950.;  živi u Zagrebu. Suosnivač je zagrebačke nakladničke kuće Durieux, gdje kao urednik potpisuje gotovo 300 naslova među kojima i ključna djela ratne i poratne književnosti, publicistike i memoaristike napisane u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori te niz prijevoda. Prevodi s njemačkoga i piše za novine, časopise i radio. Dobio je Medalju Hermanna Kestena njemačkog PEN-a, Lajpcišku nagradu za knjigu i, s Freimutom Duveom, nagradu Bruno Kreisky za političku knjigu.

Neven Jovanović rodio se u Zagrebu 1968. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je doktorirao i gdje predaje na Odsjeku za klasičnu filologiju. Preveo je dvije Euripidove drame Heraklo i Alkestida te Eshilovu trilogiju Orestija. Autor je bloga filologanoga, te, s Bratislavom Lučinom, suautor znastvenog bloga Marulus et al. edovito piše kolumne pod nazivom Noga filologa za dvotjednik za kulturu i društvena zbivanja Zarez.

Pascal Quignard rođen je 1948. u Verneuil-sur-Avre u Normandiji. Završio je studij filozofije u Nanterru. Od 1969. urednik u izdavačkoj kući Gallimard, potom član izdavačkog odbora. Od 1994. posvetio se isključivo književnom radu. Publici postaje poznat po romanima Salon u Wurtembergu, Stubišta Chamborda i Sva jutra ovoga svijeta, prema kojem je Alain Corneau 1991. snimio istoimeni film. Za roman Terasa u Rimu dobio je Veliku nagradu za roman Francuske Akademije 2000, a za Lutajuće sjene Nagradu Goncourt 2002. Ostala djela: romani, pripovijetke - Carus, Tisove tablice Apronenie Avitie, Poduka iz glazbe, Albucius, Granica, Ime na vrhu jezika, Tajni život; eseji i studije - osam svezaka Malih rasprava, Seks i strava, Spekulativna retorika itd.

www.bibliomonde.com/auteur/pascal-quignard-42.html

Roland Barthes rođen je 1915. u Cherbourgu. Studirao je na Sorbonni, predavao sociologiju znakova, simbola i predodžbi na pariškoj Ecole pratique des hautes études, te semiologiju književnosti na College de France. Jedan je od najistaknutijih predstavnika francuske strukturalističke kritike i utemeljitelj semiološke teorije. Preminuo je 1980. u Parizu. Najvažnija djela: Nulti stupanj pisma, Mitologije, O Racineu, Kritika i istina, Sistem mode, Carstvo znakova, Svijetla komora, Užitak u tekstu, Fragmenti ljubavnog diskursa, Roland Barthes po Rolandu Barthesu itd. 

Wikipedia

Tatjana Tolstoj rođena je 1951. u tadašnjem Lenjingradu. Potječe iz obitelji poznatih književnika i prevoditelja (djed pisac Aleksej Tolstoj, baka pjesnikinja Natalija Tolstoj Krandijevski...). Završila je filologiju na Lenjingradskom sveučilištu, radila u izdavaštvu, pa kao novinarka i kolumnistica u poznatim ruskim novinama. Od početka devedesetih dio godine živi u SAD-u predajući rusku književnost i pišući za vodeće kulturne časopise. Smatra se jednom od najboljih i najoriginalnijih ruskih suvremenih književnica, čije su knjige prevedene na mnoge svjetske jezike. Najvažnija djela: zbrike priča Na zlatnom doksatu smo sjedili, Voliš – ne voliš, Rijeka Okervil, Noć. Roman Kis objavljen je prvi put 2000. i ocijenjen je kao jedno od najvažnijih djela ruske suvremene književnosti. Roman Kis je prvi prijevod nekoga djela Tatjane Tolstoj na hrvatski jezik.

http://tntolstaya.narod.ru/

Zygmunt Bauman je rođen 1925. u Poljskoj, a od 1971. živi u Engleskoj i predaje na Sveučilištu Leeds.

Jedan je od najvažnijih i najutjecajnijh sociologa današnjice. Objavio je gotovo šezdeset knjiga od kojih se nemali broj ubraja u klasike sociološke i teorijske literature. Područja njegova interesa su globalizacija, modernizam, postmodernizam, konzumerizam i etika. Neke od njegovih najpoznatijih knjiga su Modernost i Holokaust, Globalizacija: ljudske posljedice, Individualizirano društvo, Tekuća modernost, Tekući život, Postmoderna etika, Društvo pod opsadom...

Hrvatsko izdanje Identiteta prvi je cjeloviti prijevod nekog njegovog djela na hrvatski jezik.

Peter Burke rodio se 1937. u Stanmoreu u Engleskoj. Jedan je od najpoznatijih povjesničara današnjice; profesor kulturne povijesti na Sveučilištu u Cambridge. Napisao je preko dvadeset knjiga koje su preveden na mnoge svjetske jezike (nekolicina i na hrvatski), a među njima se izdvajaju: Talijanska renesansa, Junaci, nitkovi i lude, Očevid: upotreba slike kao povijesnog dokaza, Što je kulturna povijest?

Asa (lord) Briggs rodio se 1921. u Keighleyu u Engleskoj. Najutjecajniji je britanski povjesničar za viktorijansko razdoblje i istraživač povijesti radijskog i televizijskog emitiranja u Velikoj Britaniji. Knjige: Viktorijanski ljudi, Viktorijanski gradovi, Viktorijanski predmeti, Povijest emitiranja u Velikoj Britaniji u 5 tomova; Socijalna povijest Engleske...

William Maxwell rodio se 1908. u Lincolnu, Illinois. Bio je dugogodišnji urednik u časopisu New Yorkeru, a do danas je upamćen kao legendarni urednik piscima poput V. Nabokova, J.D. Salinegara i J. Cheevera. Napisao je šest romana, nekoliko zbirki priča i knjiga eseja. Njegov najpoznatiji roman Doviđenja, vidimo se sutra ubraja se u vrhunce američke suvremene proze i nagrađen je uglednom National Book Award 1982. godine. Maxwell je umro 2000. u New Yorku.

Rođen je 1910. u Saint-Florent-le-Vieil u Regiji Loire. Autor romana, eseja, drama i poezije, a po mnogim ocjenama jedan od modernih francuskih klasika. Predavao je geografiju i povijest te veći dio života proveo u rodnom mjestu odbijajući sudjelovati u javnom životu. Godine 1950. objavio je pamfletski napad na francusku književnost i kritiku, a iduće godine, dobivši najveće nacionalno priznanje za književnost, nagradu Goncourt za roman Obala Sirta, istu je polemiku nastavio i odbio primiti nagradu. Uz taj roman njegovim najvažnijim djelima smatraju se romani: Un beau ténébreux, Un balcon en forêt, Le Roi Cophetua  eseji: André Breton, quelques aspects de l'ecrivain, La Forme d'une ville, Préférences, poezija: Liberté grande.